Wednesday, October 8, 2014

LOPTA JE LOPTA, BITNO DA JE JAJASTA!


Američki fudbal i ragbi, dve tako iste stvari u očima slučajnih prolaznika, amatera i sportskih neznalaca, a dva tako različita sporta i kulture koje su se udaljile jedna od druge pre više decenija. Dugogodišnja netrpeljivost ova dva sporta, iako vrlo blisko povezana, gotovo da i ne postoji za slučajne posmatrače. Dve grupe momaka u čudnim dresovima i čudnim opremama, bore se za još čudniju loptu. I znate šta? Možda su zaista u pravu!


Američki fudbal se razvio iz ragbija pre mnogo decenija, kao i mnogi drugi sportovi koji se igraju sa jajastom loptom, ali ipak poštovaoci tih sportova tvrdoglavo i lako uvredljivo brane, svojataju i hvale baš svoje tradicije i svoje sportske principe i omiljene idole. Ali u Evropi, kao i u ovoj našoj Srbiji, amaterski i polu-profesionalni sportovi, kako bi opstali i napredovali, moraju da se razvijaju, međusobno podržavaju i potpomažu. Ma koliko to čudno zvučalo i bilo neshvatljivo.

I baš tako nas ova naša priča vraća unazad par meseci, u jedno kišno popodne na Košutnjaku, i neformalni sastanak par ljudi koji su želeli nešto da promene, da vrate tu davno zaboravljenu sponu koja nas je spajala kada sport nije bio zarada i posao, već zabava i čast. Dva davno razdvojena brata,  predstavnika svojih kultura, prave presedan nezabeležen u sportu. Ujedinjenje, istorijski korak napred. Futuristički pogled na svet u kome nas svakodnevnica u svemu sve više deli i razdvaja, nego ujedinjuje i hrabri. Nepojmljiv potez za mnoge, ali neophodan za razvoj sporta i još bitniji za prijateljstvo i zbližavanje mladih ljudi koji su se pored mnogo popularnijih sportova u Srbiji odlučili za ove fizički zahtevnije, finansijski neprimamljive gladjiatorske igre.
Kako to u Srbiji biva, posle par ispijenih piva i čašica rakije, predstavnici dva kluba, Kraljevskog Beogradskog Ragbi Kluba ( KBRK ) i Kluba Američkog Fudbala Plavi Zmajevi, sklapaju saradnju u vidu osnivanja sportskog društva koje će ujediniti do sada neujedinjivo. Američki fudbal, ragbi 13 i ragbi 15 kroz seniorske, veteranske, ženske i mlađe kategorije.
Letargija i melanholija kucaju na vrata amaterskih klubova širom Srbije. Nova prijateljstva, elan i ushićenje koje ovakvi potezi donose, omugućavaju buđenje iz učmalog sna, koji poput korozije lagano nagriza neprofitne sportove. Sportove koji su poslednje utočište onih koji to rade zato što vole igru i druženje, ne zbog para i slave. Vraća nam nadu i optimizam da i dalje postoje ljudi koji umeju i žele da prevaziđu razlike, progutaju ponos, i zarad onoga što vole zajedno krenu napred.

Sezona u ragbiju je već počela, sedmorica igrača Zmajeva su se pridružila svojoj braću u KBRK-u, i zajedno su izvojevali veliku pobedu u prvoj zvaničnoj utakmici na otvaranju Vojvodina Open Kupa. Mali tim, mali kolektiv, pun velikih ljudi velikog srca, sastavljen od igrača uzrasta od 17 do 52 godine. Da, dobro ste pročitali 52! Svaki početak je težak, svi su potrebni i svi su dobrodošli. Svaka persona sa sobom donosi nešto novo, nepoznato i prelepo u svom naporu da pomogne timu sa svojim nesebičnim maksimumom. Nakon sudijskog zadnjeg zvižduka, veliki osmesi i sreća, kao da je osvojen svetski šampionat. Za ljude koje ovaj poduhvat objedinjuje i jeste takav osećaj, probijanje leda, olakšanje i zaslužen trijumf tima sa toliko različitosti a ipak istog sna. Nadamo se prvi uspeh u nizu mnogih ....u oba sporta.

Kao i svaka druga tvorevina, i ovo sportsko društvo treba satviti na dubok i jak temelj. Temelj koji će poslužiti za mnoge koji dolaze i koji će izdržati sve ono dobro i loše što dolazi. Koji će poneti sav teret koji se na njega postavi i  poslužiti kao primer i oslonac mnogim mladim ljudima koji sanjaju da gone tu jajastu loptu po terenima i livadama širom Srbije, jer lopta je lopta.....bitno da je jajasta !